10.3.19

Evropske pijane koke

Sigurno znate one situacije kada vam ništa nije jasno, a osoba koja vam objašnjava ne uradi to kratko, jasno i konkretno, već krene "od Kulina bana do današnjih dana" i bez obzira što vi pored nje nestrpljivo cupkate željni da konačno stignete do suštine, ona se pravi da to ne primećuje i ostaje dosledna svom umišljanju da će vam ovako sve ipak, priznali vi to ili ne, biti daleko zanimljivije.

E pa, ovo je jedna takva situacija.


Pijane koke (izvor)

1. 

Ima tome već dosta vremena kako sam od jednog ukućanina dobila tri fotografije meni nepoznate biljke. Uslikane su nedaleko od mesta gde je darivalac obavljao neka poslovna ispitivanja. Dve su fotografije bile donekle mutne; ona preostala bila je jasna i obećavala je da može dobro da posluži potrebama pretraživanja.

Kako je tekla potraga na ovom mestu neću zadržavati svoje verne čitaoce, jer je njima postupak itekako dobro poznat; otkriću samo rezultat - cvetni venčić sastavljen od pet narandžastih latica pripadao je Crvenoj vidovčici.

Anagallis arvensis (izvor)

Englezi ovu biljku zovu scarlet/red pimpernel, siromahov barometar ili pastirov sat.
Što se tiče latinskog naziva ime vrste (arvensis) znači poljski; to je bar jednostavna stvar.
Etimološko značenje imena roda (anagallis) već je mnogo složenije pitanje.

Po jednoj teoriji naziv anagallis je kovanica dveju reči: grčke reči ana (uz) i reči Gallos što je ime reke u Frigiji, antičkoj pokrajini u današnjoj Turskoj, pored koje je biljka izdašno rasla.

Cvet je inače najpoznatiji po tome što je simbol literaturnog fiktivnog lika Skarleta Pimpernela kojeg je stvorila anglo-mađarska spisateljica Ema Orci (Emma Orscy), najpre kao junaka istoimene pozorišne  predstave, a kasnije i serije istorijskih romana. Pod pravim imenom Sir Percy Blakeney Skarlet živi u doba francuske revolucije kao snobovski plemić koji se maskira u tajanstvenog junaka kako bi francuske aristokrate izbavljao od giljotine.



2.

Kada saznaš zanimljive stvari o biljci koju do tada nisi ni poznavao, otvori ti se botanički apetit, pa poželiš da saznaš što više o njoj. 
I tada otkriješ da se vidovčica može pojaviti i sa plavim cvetovima.


Anagallis foemina (izvor)

Kada znaš da i u botanici vlada analogija, pomisliš: 
- Ako se biljka sa crvenim cvetovima zove red pimpernel, onda se njen rođak sa plavim cvetovima sigurno zove blue pimpernel.
I ispostavi se da si u pravu.

Ali ako te neko zapita: 
- A kako je nastao latinski naziv?, 
ti onda razmisliš pa mu kažeš:

- Naziv roda (anagallis) je sasvim sigurno kovanica dve grčke reči: ana što može da znači "ponovo" i glagola agallein "uživati". 
To je prilično logičko objašnjenje, jer se odnosi na zadovoljstvo koje nam biljka čini cvetajući dvaput u toku jedne godine. 
Naziv vrste (foemina) znači zapravo ženski (female), što je takođe razumljivo: biljka je em mala, em prijatnog izgleda.

A to što je Britanci nazivaju sirotinjskim barometrom to je samo prozaičan podatak da se cvet zatvori pred dolazak nevremena.



3.

Da se odmah razumemo.
Nisam vam ja nikakav stručnjak za vidovčicu. I mene buni nekoliko stvari u vezi s njom. "Možda" je najvažnije to što uopšte ne mogu da razlikujem vrste.

- Kako je to moguće? - čudite se vi.
Ako ne verujete, procenite sami.


Anagallis monelli (izvor)

Jasno vam je sada šta sam htela da vam kažem?

Ne pomaže mi ni to što ovde nije reč ni o red pimpernel, ni o blue pimpernel. Botaničari kaži da je ovo flaxleaf pimpernel i da je očita razlika u obliku lista. Ma je li?

Bojažljivo zaključujem da unutar nekih vrsta biljke mogu da imaju narandžaste, crvene ili plave cvetove. Ređe bele. (Ne smem ni da spomenem da sam viđala i žute cvetove.)
A kada već pričamo o vrstama, otkrijmo da ih ima 24, ali od svih njih samo 5 rastu prirodno u Evropi.


4.

Ova stvar sa vidovčicom se i nadalje komplikuje. 
Pri tom ne mislim na četvrtu evropsku vrstu (bog pimpernel).

Anagallis tenella (izvor)

Njeni su cvetovi (za promenu) beli sa svetlo ljubičastim crticama.

Mislim na to da je latinski naziv roda Anagallis verovatno potekao od starogrčke reči anagallomai (ne blistati) i staro je ime za porodicu Jagorčevine (Primulaceae).

I zaista biljke ovog roda su tradicionalno klasifikovane u porodicu Primulaceae, ali su novije genetske i morfološke studije pokazale da one ipak pripadaju porodici 
Myrsinaceae koja im je ipak bliža. 

Taj je trud očito bio džabe, jer je 2009. godine porodica 
Myrsinaceae vraćena pod okrilje porodice Primulaceae, pa se tako i rod Anagallis "vratio kući".


5.

Evo i nje:


Anagallis minima (izvor)

Poslednja evropska vrsta je toliko minimalna da mora da se zove sitna majuška (chaffweed).

A evo i odgovora na (ne)postavljeno pitanje: Naslov?

Jedna od teorija naime kaže da naziv roda anagallis vuče poreklo od reči anagelao (prsnuti u smeh) zbog mišljenja da su kokoške posle konzumiranja semena ove biljke euforično pevale.