13.1.20

Jutro. Francuska. Ostrvo

Korzika - neki kažu "nebrušeni biser Mediterana", drugi vele "ostrvo na kojem je vreme stalo".

Nekako mi se čini da se najviše slažem sa onim "Francuska sa šmekom Italije".



Naš se trajekt približava francuskoj obali. Na gornjoj palubi je prohladno, vetrovito. S nestrpljenjem čekamo da se, sa naše desne strane, ukaže litica. I na njoj srednjovekovni grad.
Okovan stenama izgleda vanvremenski, večno.



Čini se da je i ona tu oduvek.

Njeni su preci vekovima rasli kao korov na njivama, u vinogradima, na napuštenim zemljištima.

Ova današnja prati nas dok se penjemo do glavne gradske kapije skromno se povijajući uz kamenu strmu stazu.


Nema komentara:

Objavi komentar