6.12.17

Ispod crte

Kada sam onomad (u aprilu mesecu) pokrenula blog, učinila sam to na način krajnje nesvojstven za mene - brzo, impulsivno i bez imalo priprema. Prosto mi je u jednom trenutku pala na pamet ideja o prikazivanju sakupljenog materijala u formi bloga, a već u sledećem trenutku sam objavljivala postove punom parom.

Ako nešto radiš tako naprečac, ne treba da te iznenađuje naknadna spoznaja da je sve to moglo da izgleda drugačije i, verovatno, mnogo bolje, da si prvo razradio stvar do kraja.

Ali ja nisam želela da planiram, razmišljam, menjam, dograđujem, peglam, lickam; htela sam da se stvari odvijaju na najjednostavniji mogući način, dakle dadaistički.

Tako je nastao prvi ciklus, poznat pod nazivom Bezimeni. U njega sam "ugurala" od svega po malo. I kada je broj izabranih biljaka dostigao broj jedanaest, ja sam, zbog moguće buduće kombinacije sa brojem u nazivu (sto jedan), zatvorila ciklus.

I počela novi, ovog puta rešena da se strogo pridržavam dekadnog sistema, pa sam posle svake desete stavke okončavala ciklus; tim sam zatvaranjem zapravo svaki put zalupila vrata ispred nosa biljčici koja je strpljivo čekala da dođe vreme za njen nastup.

Došlo je vreme da pokajnički otkrijem koje su to sirotice ostale ispod crte.




Nema komentara:

Objavi komentar